Donja Bebrina

Selo se prvi put spominje 1220. godine kada se upisuju granice Vukovarske županije koja je prolazila mimo Bebrine. Bebrina je dobila naziv po vrsti vrbe koje je bilo u velikim količinama zbog pogodnog močvarnog tla.

Donja Bebrina je tipično posavsko selo poredanih kuća s obje strane ceste što povezuje sva naselja općine Klakar – od Ruščice do Donje Bebrine. Južnije od sela prema rijeci Savi, ima mnogo močvarnog i neplodnog zemljišta.
U tursko doba selo se nazivalo Greda, zbog tla koje se od Save prema sjeveru postupno uzdiže. Odlukom vojnih vlasti selo je početkom 18. stoljeća preimenovano u Donju Bebrinu. U ispravama do turskog razdoblja nema spomena Grede, a nakon turskog povlačenja u selu su ostale 23 naseljene kuće prema popisu iz 1698.g. s pretežito katoličkim stanovništvom.
Veliko povećanje broja stanovnika događa se između 1846. i 1861. g. uslijed doseljavanja izbjeglica iz Bosne, Dalmacije i Like. Do doseljavanja u Posavinu dolazi pod utjecajem Austro-ugarskih vlasti radi obrane granice. Tada je selo imalo 84 kuće s oko 700 stanovnika. Taj podatak govori i o veličini obitelji. Najveći broj stanovnika Donja Bebrina je imala prema popisu iz 1910. godine kada je brojala 849 stanovnika. Uslijed ratnih, političkih i ekonomskih promjena danas se taj broj smanjio upola.